2 Corinthians 2
1 Odlučio sam, naime, da vam moj dolazak ne priredi ponovo žalost.
2 Jer ako ja vas ožalostim, ko će mene da obraduje? Da neće onaj koga ja ožalostim?
3 Ovo sam vam napisao baš zato da me ne bi, prilikom mog dolaska, ožalostili oni koji bi trebalo da mi pričine radost. Uveren sam, naime, da je moja radost — radost svih vas.
4 Pisao sam vam ovo uz mnoge suze, iz velike nevolje i sa strepnjom u srcu, ne da vas ožalostim, nego da vam dam do znanja koliko je obilna ljubav koju imam za vas.
5 Ako je neko kome naneo žalost, nije je naneo meni, nego donekle, da ne preteram, svima vama.
6 Tom čoveku je dovoljan ukor većine.
7 Zato mu vi radije oprostite i utešite ga, da ga ne slomi prevelika žalost.
8 Stoga vas molim da potvrdite svoju ljubav za njega.
9 Ovo sam vam pisao da proverim kakvi ste i da li ste u svemu poslušni.
10 Kome, dakle, vi oprostite, tome opraštam i ja. Jer ako sam ja nešto kome oprostio, oprostio sam radi vas pred Hristom,
11 da nas Satana ne prevari. Znamo, naime, kakve su mu namere.
12 Kada sam došao u Troadu da propovedam Radosnu vest o Hristu, Gospod mi je otvorio vrata za rad.
13 No, i pored toga duša mi je bila nespokojna što nisam našao Tita, svoga brata. Zato sam se oprostio sa njima i otišao u Makedoniju.
14 Ali hvala Bogu koji nas u Hristu uvek vodi u pobedničkoj povorci, te preko nas svuda širi miris znanja o sebi.
15 Jer mi smo Hristov ugodni miris među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju.
16 Onima koji propadaju, mi smo zadah smrti koji ubija, a onima koji se spasavaju, miomiris koji donosi život. I ko je za sve ovo podoban?
17 Zaista, mi nismo kao mnogi koji trguju rečju Božijom, nego kao poslani od Boga, iskreno propovedamo pred Bogom, kao oni koji su u Hristu.